Ana Matijević, predsjednica Atletskog kluba Zaprešić i idejna začetnica projekta Centra mini atletike u Zaprešiću priča o tom projektu, atletici u Zaprešiću i Hrvatskoj, te o uspjehu naših atletičara u svijetu.
Kako ste ušli u svijet atletike, i kako ste se odlučili postati trenerica?
Ljubav prema atletici u mojoj obitelji je nasljedna. Oba roditelja su nekada bili sportaši, a i odrasla sam u Samoboru u neposrednoj blizini gradskog stadiona što vjerujem da je itekako utjecalo na moj put. Još u Osnovnoj školi „Samobor“ bila sam odabrana u selekciju „školske reprezentacije“ pa sam Školu predstavljala u više sportova na gradskim, županijskim i državnim natjecanjima. Od svih sportova srce je uvijek jače kucalo na atletskim natjecanjima.Trenirala sam u Atletskom kubu “Mladost” i “Agram” te me moj tadašnji trener, a današnji izbornik atletske reprezentacije Mladen Katalinić potaknuo na tu ideju. Mom je tada “bivšem” klubu AK Samobor 2007 trebala pomoć trenera i tu sam upala u priču koja i dan danas traje… Inače, zbog operacije srca nisam se mogla ključno vrijeme natjecati u atletici, tako sam i bila svjesna da neću biti vrhunski sportaš pa sam svoje mjesto odlučila potražiti na trenerskoj strani.
Kako je došlo do stvaranja Atletskog kluba “Zaprešić”, gdje ste trenerica i predsjednica kluba?
Od osnovnoškolskih dana treniram atletiku zahvaljujući trenerima iz AK Mladost Zagreb, koji su glumili „lovce na talente“ putujući po školama okolice Zagrebačke županije i najtalentiranije uključivali u rad svog kluba. Tako sam ja putovala iz Samobora na treninge u Zagreb još s 11 godina. Paralelno sam pohađala i glazbenu školu pa sam nerijetko izbivala iz kuće. Upravo taj segment mog života potaknuo me da našoj djeci pokušam omogućiti da ne moraju putovati u drugi grad kako bi se bavili atletikom. Naime, u vrijeme preseljenja u Zaprešić još uvijek sam bila aktualna trenerica i potpredsjednica Atletskog kluba Samobor 2007. Jednog divnog sunčanog dana 2015. godine trenirala sam tada svoje četverogodišnje dijete na sportskim terenima Srednje škole Ban Josip Jelačić, s prijateljem i prijateljicom. Sljedeći trening tamo nas je bilo petero… a ostalo je povijest
Atletski klub “Zaprešić” je uključen i u organizaciju natjecanja u Zaprešiću i okolici. Kakva su Vaša iskustva s terenom i mogućnostima korištenja zaprešićkog kraja za kros i slična natjecanja?
Atletski klub u studenom ove godine vrlo je uspješno organizirao prvi zaprešićki kros pod nazivom City cross run 2022. Na golf terenima podloga je fantastična za ovu vrstu natjecanja, svi sudionici iz dvadesetak klubova sjeverne Hrvatske iskazali su zadovoljstvo i oduševljenje terenom, a i razinom natjecanja koju smo im pripremili. Misao vodilja nam je bila približiti djeci takvu vrstu natjecanja, te da im kros svakako ostane u lijepom sjećanju i povezan s pozitivnim emocijama. Želja nam je popularizirati atletiku baš među djecom predškolske i školske dobi, kada je zapravo ona ključna za razvoj osnovnih sposobnosti za uspješno bavljenje sportom.
Uz podršku Grada Zaprešića i Ministarstva turizma i sporta gradi se mini centar atletike u Zaprešiću. Što se planira izgraditi u sklopu tog centra? Kakav je bio put od ideje do realizacije?
U samim počecima našeg djelovanja, upravni odbor kluba svjestan da nema nikakve atletske infrastrukture u gradu, odredio je svoje djelovanje prema ciljevima navedenim u Statutu kluba a to je nedvojbeno bio razvitak atletske infrastrukture u Zaprešiću. Kada govorimo o upravnom odboru, zapravo pričamo o skupini entuzijasta, zaljubljenika u trčanje i sport općenito, koji su željeli stvoriti bolje uvjete za generacije koje dolaze. Svjesni činjenice da je izgradnja velikog atletskog stadiona prevelik zalogaj za trenutno još nepoznati grad u atletskom svijetu, mini centar atletike bio je logičan izbor. Također, bili smo nadahnuti idejom naših uspješnih susjeda Slovenaca kod kojih svaka osnovna i srednja škola raspolaže ovakvom atletskom infrastrukturom. Mini centar atletike sadrži sve “osnovno” za razvitak atletike na ovim područjima. Bili smo ograničeni površinom projekta i visokim troškovima investicije, pa nismo obuhvatili sve discipline atletike, no izvukli smo najzastupljenije discipline kod atletičara i atletičarki u dobi predškole, osnovne pa i srednje škole. Centar mini atletike obuhvatit će zaletište i jamu za skok u dalj, troskok, skok u vis, bacalište kugle, šest staza u duljini 100 m, trim stazu za zagrijavanje i rekreaciju koja okružuje cijeli centar. Također su tu i kontejnerske svlačionice sa spremištem rekvizita te suvremena rasvjeta.
Idejni projekt je napravljen 2018. godine te je više puta kandidiran na natječaje. Kvaliteta i sadržaj ovog projekta bili su odmah prepoznati od strane Gradske uprave Grada Zaprešića, te im ovim putem na tome zahvaljujem. Trebalo je naći natječaj za sufinanciranje, što nam je ove godine konačno i uspjelo! Ministarstvo sporta i turizma prepoznalo je važnost i kvalitetu ovog projekta te smo ostvarili maksimalan iznos sufinanciranja sportske infrastrukture u natječaju.
Postoje li još neke želje ili planovi da se u budućnosti omoguće još bolji uvjeti za treniranje atletike u Zaprešiću?
Želja nam je naravno da u budućnosti imamo i kružnu stazu od 400 m, bacalište za koplje, disk i kladivo. Nadamo se i dvorani za atletiku, sve to bi uvelike doprinijelo popularnosti ovog sporta na području grada a i šire. Veseli me kad nam atletski velikan poput bivšeg olimpijca Branka Zorka kaže da Zaprešić ima atletsku budućnost nastavimo li se “ovim tempom” zalagati za atletiku.
Mnogi atletiku često ga prate kroz natjecanja vrhunskih sportaša, no do tih natjecanja treba doći. Koliko jedan atletski klub poput zaprešićkog može stvoriti osnove da se dođe do takvih vrhunskih rezultata, pa i do predstavljanja Hrvatske na natjecanjima poput Olimpijskih igara?
Svakako prvi preduvjet za uspjeh osobito stadionske atletike je osnovna atletska infrastruktura. Puno atletskih disciplina obiluje tehničkim elementima koje je potrebno pravilno usvojiti i neprestano usavršavati. Nakon otvaranja centra mini atletike zasigurno ćemo zaprešićkim sportašima približiti “kraljicu sportova”, no do vrhunskih rezultata sigurna sam dijeli nas neko vrijeme jer za vrhunski rezultat potrebno je da se poklopi više faktora. Zaprešićka djeca zasigurno su puna potencijala, talentirana, predana i vjerujem da će Nekima od njih izgradnja ovog centra obilježiti veliki dio djetinjstva.
Često se zaboravi na pozitivan utjecaj treniranja atletike, čak i na rekreativnom nivou, na zdravlje. Koje savjete bi pružili roditeljima koji razmišljaju o tome poslati li svoje dijete na atletiku ili ne?
Za razliku od današnjice, nekada je upravo sport bio taj koji je obilježavao djetinjstvo. Razna trčanja, skakanja i bacanja bila su svakidašnja pojava među djecom i nije bilo potrebno toliko promovirati ovaj sport kao danas. Djeca većinom borave u zatvorenim prostorima, čak i na izvanškolskim aktivnostima. Atletika osim što obiluje disciplinama, većinom se odvija na svježem zraku što donosi velike koristi za naš imunitet. Sve više su ljudi svjesni prednosti koje nosi boravak na svježem zraku te smatram da je i to jedna od činjenica koja je doprinijela sve većoj popularnosti rekreativnog trčanja u Školama trčanja, poput naše u kojoj brojimo 40-ak polaznika.
Izabrani ste za članicu Izvršnog odbora Hrvatskog atletskog saveza za razdoblje 2022.-2026. godine. Što sve ta dužnost nosi sa sobom?
Izabrana sam u Izvršni odbor Hrvatskog atletskog saveza još 2018. godine, no ove 2022. godine smo nastavili suradnju na obostrano zadovoljstvo. Hrvatski atletski savez 2024. godine organizator je Svjetskog prvenstva u krosu, koji će se održati u Medulinu i Puli. Velika čast je ukazana Hrvatskoj i Hrvatskom atletskom savezu dodjelom ovog domaćinstva. Prije svega jedan veliki izazov u kojem ću svakako sudjelovati i nadam se doprinijeti realizaciji ovog povijesnog događaja za hrvatsku atletiku.
Na Europskom olimpijskom festivalu mladih u Banskoj Bystrici ovog ljeta, šest medalja su osvojili atletičari i atletičarke – tri zlata i tri srebra, što pokazuje da naša atletika ima potencijala. Kakvo je stanje nove generacije atletičarki i atletičara u Hrvatskoj?
Izvrsni atletski rezultati na Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF) u Banskoj Bystrici rezultat su sve većeg ulaganja u sport, ali svakako i jedan čudesni hrvatski atletski naraštaj kreirao je ove senzacionalne rezultate. Hrvatska je na spomenutom festivalu s ukupno 9 medalja (5 zlatne i 4 srebrne) zauzela fantastično 5. mjestu ljestvice država osvajačica medalja, a najviše su tome doprinijeli mladi hrvatski atletičari. Apsolutno imamo potencijala u budućnosti za osvajanje atletskih medalja na natjecanjima najvišeg ranga, puno se ulaže u atletsku infrastrukturu i kvalitetu natjecanja. Do prije 5 godina nismo imali ni službenu atletsku dvoranu, dvoranska prvenstva Hrvatske odigravala su se u Beču. Ali sad imamo dvoranu na Velesajmu, iako bi nam trebalo takvih bar desetak želimo li uistinu imati uvijete kao i ostatak Europe.
Svjedoci smo kako Hanžekovićev memorijal postaje sve bogatiji. Pridodala su se i natjecanja poput bacanja kugle kod gradskih fontana, te nedavno dodanih skakačkih natjecanja koja su smjestili na Trg bana Josipa Jelačića. Koliko ovakav bogatiji “Hanžek” može pomoći da se popularizira atletika kod nas, i postoji li mogućnost organiziranja još nekog međunarodnog natjecanja tog tipa?
Upravo takva natjecanja kao Hanžekovićev memorijal najviše donose popularnost ovom sportu, svakako bih voljela da ih ima i više. Nisam sudjelovala u organizaciji ovog memorijala, no vjerujem da je velik izazov. Svake godine obogaćuju ga i populariziraju što mi se zapravo jako sviđa! No istina je da natjecanja te razine iziskuju ogromna financijska ulaganja pa vjerujem da je to prva prepreka ka ostvarenju novih natjecanja te razine.
